Laboratorij za štitnjaču je opremljen suvremenim višekanalnim kompjuteriziranim aparatom (Roche Diagnostics Elecsys® 2010 Immunoassay System) za laboratorijsku analizu različitih parametara koristeći imuno-esej tehnologiju. Nadalje smo u mogućnosti, u suradnji sa našim suradnim ustanovama, odrediti i druge laboratorijske parametre uključujući i tumorske biljege u sklopu kompletne laboratorijske obrade naših pacijenata.

 

Glavna funkcija štitnjače je da u svojim stanicama proizvodi hormone štitnjače: T-3 (trijodtironin) i T4 (tetrajodtireonin) te da ih otpušta u krv kako bi putem krvi dospjeli u sve dijelove tijela. Kroz ljudski krvotok hormoni štitnjače putuju nošeni proteinskim nosačima. Tek mali dio ovih hormona (03-0,5%) se nalazi u slobodnoj formi (engleski „free“), te ih zovemo FT3 i FT4 i kao takvi mogu ući u sve stanice ljudskog ozganizma i na taj način regulirati rad (metabolizam) tih stanica. Ove fine mehanizme proizvodnje i otpuštanja hormona štitnjače iz stanica štitnjače u krv nadgleda i kontrolira jedna druga žlijezda sa unutarnjim lučenjem, koja se nalazi na bazi mozga i zove se hipofiza. Hipofiza putem TSH (Thyroid Stimulating Hormon) nadzire rad štitnjače, i premda TSH nije hormon štitnjače, zbog ove uzročno posljedične povezanosti, uobičajeno se pod hormonima štitnjače podrazumijevaju TSH, T4, FT4, T3 i FT3. Nažalost prečesto se, zbog prvenstveno javno-zdravstvenih razloga i povoda, stavlja znak jednakosti između funkcije štitnjače i vrijednosti hormona štitnjače u krvi, a što je zapravo u kliničkoj praksi vrlo rijetko slučaj. Naime kod većine bolesti i poremećaja štitnjače hormoni štitnjače jako dugo ostaju unutar, usput rečeno preširoko postavljenog, referentnog intervala sugerirajući da je sa štitnjačom sve u redu ako se dijagnostički zaključak temelji samo na nalazu hormona štitnjače, a što je vrlo česta praksa. Nadalje određivanje ukupnih hormona štitnjače (T4 i T3), kao tromog pokazatelja promjene koncentracije hormona u krvi pacijenta, umjesto koncentracije slobodnih hormona štitnjače (FT4 i FT3) dovodi do daljnjeg kašnjenja u otkrivanju poremećaja rada štitnjače. Zbog svega rečenog u našem laboratoriju za štitnjaču se određuju TSH, FT4 i FT3 hormoni štitnjače.

Protutijela ili antitijela u najširem značenju ove riječi su molekule (imunoglobulini) koji cirkuliraju ljudskim tijelom i štite ga od raznih uzročnika bolesti. Protutijela su dio ljudskog obrambenog sustava koja ga štite od bakterija, virusa, gljivica, tumora i drugih uzročnika bolesti. Nažalost u nekim bolestima dolazi do krive informacije odnosno ljudski obrambeni sustav ima krivu informaciju u prepoznavanju dijelova vlastitog tijela, te ih uništava (odbacuje), kao što odbacuje organ od drugog čovjeka kada se isti presadi. Takve bolesti zovemo autoimunim bolestima. Autoimune bolesti štitnjače se relativno često javlja u odnosu na druge autoimune bolesti. Najčešći autoimuni poremećaj u štitnjači dovodi do slabijeg rada štitnjače i poznat je pod nazivom Hashimotova bolest ili kronični limfocitni tireoiditis. U ovom poremećaju između ostalog u krvi bolesnika nalazimo povišeno jedno ili oba protutijela (anti-TPO i/ili anti-Tg). Anti-TPO je protutijelo usmjereno na blokiranje (uništenje) Tireoidne PerOksidaze (TPO) enzima neophodnog za proizvodnju (sintezu) hormona štitnjače, dok je anti-Tg protutijelo usmjereno na tireoglobulin (sastavni dio stanica štitnjače). Direktna posljedica ovakvih imunoloških reakcija je razaranje pogođene stanice štitnjače na čijem mjestu nastaje ožiljak, a do tada proizvedeni i uskladišteni hormoni štitnjače se nekontrolirano izlijevaju u krvotok pacijenta, što ponekada za posljedicu, ovisno o jačini upalnog procesa, može imati i višak hormona u krvi pacijenta (takozvana „Hashitoksikoza“). Dugoročno ovaj proces dovodi do uništenja cijele štitnjače i obično vrlo sporog i klinički teško prepoznatljivog razvoja hipotireoze (slabijeg rada štitnjače).

Statistički puno rjeđi, ali za liječenje zahtjevniji, je autoimuni poremećaj u kojem dolazi do pojačanog rada štitnjače (hipertireoze). U ovom poremećaju dolazi do stvaranja protutijela usmjerenih na TSH receptore koji se nalaze na površini stanica štitnjače. U normalnom stanju TSH preko ovih receptora regulira rad štitnjače odnosno količinu proizvedenih hormona. Antitijela na TSH receptore ili TSH Stimulirajući Imunoglobulin (TSI) su protutijela koja šalju krivu informaciju stanicama štitnjače, kao da tijelo nema dovoljno hormona štitnjače a zapravo ih ima. Ovakav autoimuni poremećaj se događa u Graves-ovoj i Basedow-ljevoj bolesti štitnjači. Važno je naglasiti da se koncentracija protutijela u krvi pacijenata mijenja i govori nam o dinamici bolesti, tako da često pacijenti jedno vrijeme imaju uredne laboratorijske vrijednosti protutijela što govori u prilog smirivanja bolesti, a potom se opet bolest može rasplamsati što je obično praćeno povišenim vrijednostima protutijela. Protutijela štitnjače mogu izazivati i različite smetnje vida od pojave dvoslika, preko izbuljenih očiju (egzoftalmusa) do ograničene pokretljivosti očiju.

Tumorske biljege kao laboratorijske parametre koristimo za dijagosticiranje i praćenje zloćudnih tumora štitnjače. Premda se javljaju vrlo rijetko i u pravilu se dobro liječe zloćudni tumori se nešto češće javljaju kod mladih osoba što nameće potrebu dugotrajnog liječenja i praćenja ovakovih pacijenata. Tireoglobulin kao normalni sastavni dio svih stanica štitnjače se koristi kao tumorski marker u praćenju pacijenata kojima je izvađena štitnjača. U slučaju porasta vrijednosti tireoglobulina potrebno je isključiti povratak bolesti. CarcinoEmbriogeni Antigen (CEA) i kalcitonin se koriste u dijagnostici i praćenju medularnog karcinoma štitnjače koji ima nešto lošiju prognozu u odnosu na papilarni i folikularni karcinom štitnjače, ali je na sreću znatno rjeđi od njih.