Nuklearna medicina je relativno mlada grana medicine (spezijalizacija) koja se naglo razvila prvenstveno zahvaljujući brzom razvoju informatike i elektronike. Glavna značajka nuklearne medicine je da koristi funkcionalne pretrage (scintigrafije) u svrhu procjene funkcionalne rezerve određenog  organa, odnosno da li je i ako da koliko određeni organ oštećen. Za razliku od puno češće korištenih morfoloških dijagnostičkih pretraga kao što su ultrazvuk, RTG, CT, MR i druge radiološke pretrage, a koje nam govore kako određeni organ izgleda, scintigrafije nam daju odgovor na pitanje kako određeni organ radi, odnosno kakva je njegova funkcija. Sama tehnologija scintigrafija zasniva se na praćenju sudbine određenih kemijskih tvari (farmaka ili indikatora) u ljudskom organizmu pomoću radionuklida (elemenata koji emitiraju gama zrake). Prethodno je potrebno kemijskim reakcijama spojiti farmak i radionuklid u molekule koje  se zovu radio-farmak ili radio-indikator, te kao takve injiciramo ih u pacijenta, a potom sve to snimamo specijalnim detektorima smještenim u aparate koje zovemo gama kamere (slika 1.).

Still0104 00022

Na taj način smo u mogućnosti raditi dinamičke studije, pomoću kojih procjenjujemo rad određenog organa te proučavamo različite patološke procese u ljudskom organizmu. Same scintigrafije su neinvazivne dijagnostičke procedure u kojima se pacijentu pomoću vrlo tanke (inzulinske) igle u venu injicira radio-farmak, a potom ovisno o kakvom protokolu snimanja se radi, vrši se snimanje obično u ležećem položaju pacijenta na krevetu bez kontakta sa aparatom za snimanje  (slika 2.).

Still0104 00012

S obzirom da radofarmak emitira gama zrake, pomoću kojih pratimo njegov put u ljudskom organizmu, kod svih nuklearno-medicinskih procedura, pa tako i scintigrafija, pacijent će dobiti određenu dozu zračenja. Doze zračenja koje pacijenti primaju tijekom nuklearno medicinskih procedura su generalno govoreći iznimno male i nemogu nanijeti nikakovo oštećenje ljudskog organizma. Raspon doza zraćenja koje pacijent dobije tijekom dijagnostičkih nuklearno-medicinskih procedura ovisi o vrsti pretrage (scintigrafije) koja je rađena i obično su usporedive sa dozama zračenja koja se dobiju tijekom avionskih letova.  Premda je, zbog nerazumijevanja kompleksnosti nuklearne fizike, strah od u medicinske svrhe korištenog zračenja izrazito prenaglašen a i sukladno “ALARA” principima potrebno je naglasiti da se pacijentima koji dolaze na scintigrafska snimanja preporuča izbjegavati duže kontakte sa trudnicama i malom djecom tijekom 24h nakon snimanja. Nadalje se preporuča pacijentima kojima je učinjena scintigrafija piti što više tekućine i ići što češće mokriti tijekom slijedećih 24h. Zbog zračenja se ne preporuča trudnicama i dojiljama raditi nuklearno medicinske procedure, osim u situacijama kada je korist veća od eventualnog štetnog učinka zračenja.

U Poliklinici Lacić moguće je učiniti brojne nuklearno-medicinske dijagnostičke i terapijske postupke a među najčešćima su:

Scintigrafija štitnjače:
Scintigrafija štitnjače je funkcionalna pretraga pomoću koje procjenjujemo rad štitnjače u cijelosti kao i rad pojedinih dijelova štitnjače. Premda postoji više vrsta scintigrafija štitnjače, ovisno o tome koji radiofarmak koristimo, danas se rutinski radi scintigrafija štitnjače sa Tc-99m pertehnetatom. Tc-99m pertehnetat je radiofarmak koji koristi isti mehanizam ulaska u stanice štitnjače kao i jod ali ima bolje fizikalne karakteristike, čime dobivamo bolje scintigrame (slike). Pretraga se izvodi na taj način da se vrlo tankom (inzulinskom) iglom pacijentu u jednu od vena ruku injicirala vrlo mala količina dijagnostičke tekućine (Tc-99m pertehnetata). Pola sata nakon injiciranja radiofarmaka radi se 10 minutno snimanje gama kamerom u ležećem ili sjedećem položaju pacijenta (vidi sliku). Nakon snimanja se dobivena digitalna slika kompjuterski analizira i kvantificira, kako bi se izračunala funkcionalna sposobnost štitnjače i njezinih dijelova. Tc-99m pertehnetat je blagi gama emiter (160KeV) koji ima polu vrijeme (t/2) raspada od 6 sati te time pacijent dobiva iznimno malu dozu zračenja od 0,8 mSv. Scintigrafije štitnjače se rade već više od 50 godina i do sada nisu zabilježene nuspojave ove pretrage.

Scintigrafija kosti (skeleta):
Scintigrafija skeleta to jest svih kostiju u tijelu je vrlo osjetljiva pretraga kojom se otkivaju promjene na kostima i do 6 mjeseci ranije nego na RTG snimkama. S druge strane velika prednost ove funkcionalne pretrage leži u činjenici da se istovremeno dobiva informacija o svim kostima i zglobovima u ljudskom organizmu, a što je iznimno važno u liječenju mnogih bolesti a naročito tumora. Scintigrafija kosti se radi na taj način da se pacijentu putem vrlo tanke (inzulinske) igle u jednu od vena na rukama injicira radiofarmak (Tc-99m MDP), te se 2-3 sata nakon toga radi snimanje cijelog tijela pri čemu pacijent leži na pomičnom krevetu bez kontakta sa detektorima (gama kamerama) koje snimaju distribuciju radiofarmaka. Kod nekih bolesti se radi snimanje u dvije (dvofazni scintigram kosti) kada se želi procijeniti stanje krvnih prostora (egleski „blood pool“), a u nekim situacijama  i u tri etape (trofazni scintigram kosti) kada želimo procijeniti i samu prokrvljenost određenog dijela tijela ili pak patološkog procesa. Nakon sofisticirane kompjutorske analiza ovako dobivenih podataka nastaju vrlo detaljne i precizne snimke svih kostiju i zglobova u ljudskom organizmu.

Scintigrafija bubrega:
Postoji više vrsta scintigrafija bubrega. Najčešće se koristi dinamička scintigrafija bubrega, pomoću koje pratimo stvaranje mokraće u bubrezima i put te iste mokraće od bubrega, preko mokraćovoda (uretera) do mokraćnog mjehura i dalje mokraćnom cijevi do izlaska iz ljudskog organizma. Znatno rjeđe i to uglavnom kod djece koristimo statičku scintigrafiju bubrega pomoću koje procjenjujemo oštećenja bubrega nakon upalnih događanja. Dinamička scintigrafija bubrega se radi tako da pacijentu putem vrlo tanke (inzulinske) igle u jednu od vena na rukama injiciramo radiofarmak (Tc-99m DTPA), te se odmah otpočinje snimanje pri čemu pacijent leži na krevetu bez kontakta sa detektorima (gama kamerama) koje snimaju prolaz radiofarmaka kroz bubrege i mokraćovode u mokraćni mjehur. U nekih pacijenata je potrebno tijekom studije koja traje 25 minuta intravenozno (u venu ruke) dati i diuretik (sredstvo koje ubrzava stvaranje mokraće). Nakon mokrenja radi se još jedna peto-minutna snimka u stojećem položaju pacijenta kako bi se procijenila mobilnost bubrega. Scintigrafija bubrega je jedina neinvazivna dijagnostička pretraga koja nam može odgovoriti na pitanje kako radi jedan a kako drugi bubreg. Odgovor bubrega na razne terapijske pokušaje moguće je pratiti ovom dijagnostičkom tehnikom kao i postavljanje dijagnoze mobilnog bubrega, što često nije jednostavan dijagnostički zadatak. Nadalje se ovom pretragom dobivaju brojne korisne informacije od trenutka stvaranja mokraće do njezina izlučivanja iz ljudskog organizma.

Scintigrafija srca:
GATED SPECT tehnologija ulazi u kliničku praksu početkom ovog stoljeća i omogućuje istovremeno dobivanje informacija o perfuziji i funkciji miokarda lijevog ventrikla, čime se prethodno postojeće dvije nuklearno-kardiološke pretrage: perfuzijska scintigrafija miokarda i radionuklidna ventrikulografija,  stapaju u jednu: GATED SPECT perfuzijsku scintigrafiju miokarda. Mogućnost kvantifikacije podataka, određivanje pripadnosti defekta perfuzije irigirajućem području određene koronarne arterije, zahvaćenost jedne ili više žila bolešću, veličina defekta, jačina defekta (usporedba sa normalnom bazom podataka), dinamika promjena u stresu i mirovanju, te njihovo longitudinalno praćenje kod određenog pacijenta značajno doprinose načinu i rezultatima liječenja bolesnika sa koronarnom bolešću. EKG sinhronizacija omogućuje podjelu svakog srčanog ciklusa u 8-16 vremenskih slika. Tako dobiveni podaci omogućuju uz procjenu perfuzije miokarda lijevog ventrikla, dobivanje i informacija o regionalnoj gibljivosti stijenke lijevog ventrikla, njezinom zadebljanju prilikom kontrakcija, izračunu ukupne i regionalne ejekcijske frakcije kao i mjerenje volumena lijevog ventrikla odnosno prikaza volumne krivulje lijevog ventrikla. Činjenica da uredan nalaz GATED SPECT perfuzijske scintigrafije miokarda čini izrazito malom (<1%) vjerojatnost koronarnog incidenta u slijedećih godinu dana, favorizira ovu tehniku u procjeni rizika koronarne bolesti.  GATED SPECT perfuzijska scintigrafija miokarda se pokazala naročito korisnom kod pacijenata sa blokom lijeve grane, kod kojih je ergometrija od male koristi. Nadalje ovom tehnikom u mogućnosti smo razlikovati pacijente visokog rizika  koji zahtijevaju daljnu urgentnu kardiološku obradu od onih kojima se može pomoći konzervativnim postupcima (lijekovima). Neinvazivna procjena prohodnosti «stenta», preoperativna procjena viabilnosti miokarda, post-intervencijska (dilatacija, «stent») i post-operativna («by-pass») evaluacija postignutih rezultata kao i procjena potrebe za invazivnom kardiološkom obradom čini ovu tehniku nezaobilaznim dijelom svakog imalo ozbiljnijeg pristupa kardiovaskularnim bolesnicima. Sve su to razlozi da se danas GATED SPECT perfuzijska scintigrafija miokarda smatra «state of the art» nuklearno-kardiološkom tehnikom za neinvazivnu procjenu perfuzije miokarda lijevog ventrikla.

Scintigrafija dojki:
Procjena metaboličke aktivnosti dojki i aksila radi se pomoću scintigrafije dojki s Tc-99m označenim MIBI-em (MetilIzoButrilIzonitril). MIBI je kemijski spoj koji ulazi u stanice ljudskog organizma i veže se za mitohondrije. Mitohondriji su tvornice energije unutar stanica, te ukoliko je stanica metabolički aktivnija trošit će više energije, te će zbog toga imati više mitohondrija odnosno nakupit će više MIBI-a nego stanica koja je metabolički manje aktivna. S obzirom na činjenicu da su zloćudne tumorske stanice metabolički puno aktivnije od normalnih zdravih stanica one će nakupiti puno više Tc-99m MIBI-a i prikazat će se scintigrafski kao „vruće“ zone. Rezultati scintigrafije dojki pomažu nam u procjeni koju žarišnu leziju u dojkama punktirati, te koju leziju u dojkama je potrebno preventivno operativno odstraniti. Nadalje je pomoću scintigrafije moguće razlučiti postoperativne ožiljne promjene od recidiva primarnog tumora dojke.

Scintigrafija hemangioma u jetrama:
Hemangiomi su dobroćudni tumori krvnih žila, koji se mogu pojaviti bilo gdje u tijelu. S obzirom na činjenicu da su jetra velikim dijelom građena od krvnih žila za očekivati je da se u jetrama i češće nađu tumori krvnih žila odnosno hemangiomi. Nažalost osim hemangioma u jetrama se relativno često mogu naći i druge vrste dobroćudnih i zloćudnih tumora, kao i premosnica (metastaza) udaljenih zloćudnih tumora. Razlikovanje hemangioma od zloćudnih tumora moguće je na osnovu veličine krvnih prostora unutar samog tumora. Pošto su hemangiomi građeni od krvnih žila njihovi krvni prostori će biti veći nego kod drugih tumora. U krvnim žilama se nalazi krv i krvne stanice kao što su eritrociti, pa ako uspijemo nekako označiti eritrocite moći ćemo slikovno prikazati razliku u veličini krvnih prostora u različitim dijelovima tijela. Na tim principima se temelji scintigrafija hemangioma bilo gdje u tijelu pa tako i u jetrama. Prvi korak je „in vivo“ (u pacijentu) označavanje eritrocita, koje se radi na taj način da se pacijentu prvo u venu injicira kemijski spoj pirofosfat, koji se veže na eritrocite (crvena krvna zrnca). Pola sata nakon toga opet putem vene na ruci u pacijenta se injicira Tc-99m pertehnetat, koji se potom veže na za eritrocite već vezani pirofosfat. Na ovaj način smo u mogućnosti pratiti oznažene vlastite eritrocite u tijelu pacijenta. Ovisno o veličini krvnih prostora kao i brzini izmjene krvi unutar hemangioma uspijeva se pomoću gama kamere ranije ili kasnije prikazati hemangiom. Upravo zbog toga se u svih pacijenata rade rane (1 sat nakon injiciranja radiofarmaka) i kasne (3h nakon injiciranja radiofarmaka) planarne i tomografske (SPECT) snimke.

Limfoscintigrafija - Scintigrafija limfnih čvorova i limfnih putova:
Scintigrafija limfnih čvorova i limfnih putova ili ti limfoscintigrafija je nuklearno-medicinska tehnika kojom se može pratiti put limfe u ljudskom organizmu. Limfa je specifična međustanična tekućina pomoću koje se transportiraju hranjive tvari iz krvnih žila u sve stanice ljudskog organizma i vraćaju se razgradni produkti staničnog metabolizma putem limfnih putova natrag u krv. Kolanje limfe u ljudskom organizmu ostvaruje se pomoću limfnih putova i limfnih čvorova. Limfni putovi su vrlo sitne, ljudskim okom teško vidljive kanalikularne strukture putem kojih se limfa vraća u prsište i u neposrednoj blizini srca uljeva u velike krvne žile. Uzduž limfnih puteva nalaze se limfni čvorovi kroz koje limfa prolazi i biva očišćena, kako se bakterije i drugi uzročnici teških bolesti ne bi unijeli u krv i time izazvali trovanje krvi ili sepsu, a što bi moglo biti po život opasno stanje. Limfne čvorove možemo zamisliti kao zrna graha, koji se nalaze svuda po tijelu ali najviše su koncentrirani oko otvora u ljudskom organizmu, odnosno na vratu, pazuhu, trbuhu i preponama. Povećanje limfnih čvorova obično zamjećujemo kao pojavu kvržica na vratu, pazuhu ili preponama i to nam sugerira da se u limfnom čvoru odvija borba između naše obrane i uzročnika neke bolesti.  

Scintigrafija limfnog čvora čuvara (sentinel):
Premda je pojam kao i primjena limfoscintigrafije u onkologiji poznat već desetljećima, to nije jednoznačno značilo i korištenje samo jednog koncepta u dijagnosticiranju i liječenju onkoloških bolesnika. Prvi i sada već napušteni koncept primjene limfoscintigrafije kod onkoloških bolesnika odnosio se na procjenu tumorske invazije u području obično regionalnih limfnih čvorova. Iz tog vremena su i pokušaji korištenja ove tehnike u terapijske svrhe a što se danas također rijetko koristi. Drugi koncept koji je različito često korišten premda pruža izvrsne mogućnosti u adekvatnijoj terapiji i praćenju onkološkog bolesnika je zapravo određivanje limfne drenaže iz područja primarnog tumora. Ovom iznimno jednostavnom, brzom i jeftinom  tehnikom moguće je nakon injiciranja radiofarmaka u područje oko tumora odrediti putove limfne drenaže te regionalne limfne čvorove preko kojih se vrši limfna drenaža tumora. Na ovaj način se može preoperativno modelirati buduće terapijske zahvate. Konačno najnoviji koncept lokalizacije limfnog čvora čuvara ili stražara (sentinel) otvara nove mogućnosti egzaktnoj a u isto vrijeme manje invazivnoj kirurškoj terapiji onkoloških bolesnika. Koncept je u suštini vrlo jednostavan i temelji se na hipotezi da ako je limfni čvor u kojeg prvog dolazi limfa iz područja tumora negativan, tj. u sebi ne sadrži tumorske stanice, i svi ostali limfni čvorovi te regije će biti negativni te ih stoga nije potrebno operativno odstranjivati. Ova hipoteza se pokazala gotovo stopostotno točnom. Na ovaj se način naravno smanjuje morbiditet bolesnika te izbjegavaju kasne posljedice neselektivnih limfadenektomija. Koncept limfnog čvora čuvara vrlo brzo je postigao popularnost tako da ga danas većina velikih onkoloških centara primjenjuje. Ovaj koncept traži izvrsnu timsku suradnju kirurga, nuklearnog medicinara i patologa. Osim suradnje potrebno je tijekom faze usvajanja tehnike disekcije limfnog čvora čuvara svakako operativni zahvat produžiti u smislu kompletne disekcije limfnih čvorova. Od tehničkih pomagala potrebno je imati intraoperativnu nuklearno-medicinsku sondu koja kirurga vodi ka limfnom čvoru čuvaru koji se teško može vizualno razlučiti od okolnog masnog tkiva. Neki kirurzi se ovdje pomažu koristeći i limfotropne boje. Trenutno se koncept limfnog čvora čuvara koristi iz najmanje tri jasna klinička razloga. Prvo da bi se odredila limfna drenaža tumora te tako točnije usmjerila terapija. Drugo da se detektira limfni čvor čuvar vodeći operatera ka istom tijekom biopsije. Na ovaj način je moguće učiniti dopunsku histološku evaluaciju limfnog čvora čuvara (imunohistokemija, protočna citometrija, itd). Te konačno izbjeći nepotrebnu radikalnu disekciju skupine limfni čvorova u bolesnika sa negativnim limfnim čvorom čuvarom.

Scintigrafija Meckelovog divertikula:
Meckelov divertikul je relativno rijedak poremećaj koji se vrlo teško dijagnosticira a može izazivati značajne zdravstvene tegobe pacijentu. Meckelov divertikul predstavlja prirođeno proširenje završnog dijela tankog crijeva, koja se javlja u 2 do 3% stanovništva. Često sadržava heterotopično tkivo želuca ili gušterače. Simptomi su bol, krvarenje, opstrukcija („zapetljaj“) crijeva, upala itd. Dijagnozu je teško postaviti a obično zahtijeva radionuklidne i radiološke pretrage. Scintigrafija pomoću Tc-99m pertehnetata utvrdit će prisustvo ektopične želučane sluznice pojačanim nakupljanjem u divertikulu i u slučaju postojanja krvarenja izlaska radiofarmaka putem krvi u šupljinu crijeva. Liječenje je operativno.

Scintigrafija okultnog krvarenja:
U nekim situacijama krvarenje iz gastrointestinalnog trakta nije jednostavno otkriti. U pravilu točna mjesta krvarenja iz jednjaka, želudca i dvanesteropalačnog crijeva se jednostavno dijagnosticiraju pomoću gastroskopije. Isto tako krvarenja iz debelog crijeva se u pravilu otkrivaju pomoću kolonoskopije ukoliko su stalna ili kontinuirana. U situacijama kada se radi o intermitentnim (povremenim) krvarenjima iz gastrointestinalnog trakta ili pak ako je mjesto krvarenja smješteno u tankom cijevu koristimo nuklearno medicinsku tehnologiju otkrivanja okultnog (tajnovitog) krvarenja. Kao i kod scintigrafije Meckelova divertikula i ovdje intravenozno injiciramo radiofarmak (Tc-99m pertehnetat) i pratimo dinamičkim studijama njegovo sudbinu u području gastrointestinalnog trakta. Snimanje je intermitentnog tipa i može potrajati i više sati uz česte pauze tijekom snimanja.

Scintigrafija paratireoidnih žlijezda:
Scintigrafijom paratireoidnih žlijezda u mogućnosti smo prikazati i atipično smještene povećane i metabolički pojačano aktivne paratireoidne žlijezde. Paratireoidne žlijezde su vrlo sitne žlijezde koje proizvode parathormon koji regulira metabolizam kalcija u kostima. Obično ih je četiri i nalaze se u bliskom kontaktu sa štitnjačom zbog čega se i zovu doštitne žlijezde. U bolestima kod kojih dolazi do pojačane proizvodnje parathormona, a to su najčešće dobroćudni tumori – adenomi paratireoidnih žlijezda, dolazi do pojačanog oslobađanja kalcija iz kosti i posljedičnog razvoja osteoporoze, a kod nekih pacijenata i pojave bubrežnih kamenaca kao i drugih komplikacija. S obzirom da je liječenje ovog poremećaja isključivo operativno potrebno je što prije pronaći povećanu paratiroidnu žlijezdu a one ne moraju uvijek biti smještene uz štitnjaču. Naime paratireoidnih žlijezda može biti i više i manje od četiri i mogu biti smještene bilo gdje u tijelu od razine baze lubanje pa sve do ošita. Zbog toga za točno preoperativno lociranje povećane paratireoidne žlijezde koristimo scintigrafiju paratireoidnih žlijezda sa Tc-99m označenim MIBI-em (MetilIzoButrilIzonitril). MIBI je kemijski spoj koji ulazi u stanice ljudskog organizma i veže se za mitohondrije. Mitohondriji su tvornice energije unutar stanica, te ukoliko je stanica metabolički aktivnija trošit će više energije, te će zbog toga imati više mitohondrija odnosno nakupit će više MIBI-a nego stanica koja je metabolički manje aktivna. S obzirom na činjenicu da su tumorske i hiperplastične stanice metabolički puno aktivnije od normalnih zdravih stanica one će nakupiti puno više Tc-99m MIBI-a i prikazat će se scintigrafski kao „vruće“ zone. Nakon i.v. (intravenoznog – u venu) injiciranja radiofarmaka (Tc-99m MIBI) učine se rani planarni scintigrami kao i SPECT vrata i toraxa te se snimanje ponovi 2h nakon injiciranja radiofarmaka.

Scintigrafija testisa:
Scintigrafija testisa se radi u svrhu otkrivanja položaja atipično smještenog testisa te u svrhu procjene prokrvljenosti određenog testisa. Razvojem ultrazvuka sa color Dopplerom te magnetske rezonance (MR-a) scintigrafija testisa se znatno rjeđe koristi i obično je rezervirana za kompleksne kliničke situacije koje nije lako razriješiti. Sama pretraga je inače vrlo jednostavna i komforna za pacijenta te nakon i.v. injiciranja radiofarmaka (Tc-99m pertehnetata) dinamičkim snimanjem pokušavamo razriješiti dijagnostičko pitanje ili dvojbu, samo snimanje traje pola do sat vremena.

Scintigrafija žlijezda slinovnica:
Scintigrafija žlijezda slinovnica je vrlo elegantna i jednostavna dinamička nuklearno medicinska procedura pomoću koje se vrši istovremena procjena rada svih žlijezda slinovnica.  Slinovnice su parne simetrične žlijezde koje stvaraju i luče slinu koja vlaži usnu šupljinu, ždrijelo i jednjak te pomaže pri probavi i gutanju hrane. Razlikujemo 3 para žlijezda: podušne (parotide), submandibularne (ispod donje čeljusti) i sublingvalne (ispod jezika) žlijezde slinovnice. Nakon i.v. injiciranja radiofarmaka (Tc-99m pertehnetata) dolazi do brzog nakupljanja istog u područje zdravih žlijezda slinovnica. Apliciranjem stimulusa (vitamin C) u usta pacijenta 15 minuta nakon početka studije dolazi do promtnog pražnjenja zdravih žlijezda slinovnica. Dinamičko snimanje u trajanju od 25 minuta se obično izvodi u ležećem položaju pacijenta na krevetu bez kontakta sa detektorima (gama kamerama). Analiza dobivenih podataka se vrši sofisticiranim računalnim programima pomoću kojih smo u mogućnosti prikazati krivulju stvaranja i izlučivanja sline iz svake žlijezde slinovnice. Kao i vremenske slike promjena na žlijezdama slinovnicama tijekom same studije. Pretraga je iznimno važna za procjenu funkcionalnog kapaciteta žlijezda slinovnica u različitim poremećajima i naročito autoimunim bolestima kao što je Sjogrenov sindrom itd.

TERAPIJSKE NUKLEARNO-MEDICINSKE PROCEDURE:
Osim u dijagnostičke svrhe nuklearno-medicinski zahvati se primjenjuju i u liječenju različitih bolesti. U poliklinici Lacić primjenjujemo liječenje radioaktivnim jodom (J-131) bolesti štitnjače.

Radioaktivni jod (J-131) u liječenju bolesti štitnjače:
Liječenje radioaktivnim jodom (J-131) primjenjuje se u medicini još od 50-tih godina prošlog stoljeća. S obzirom na činjenicu da jedino štitnjača specifično nakuplja jod u svojim stanicama kako bi mogla proizvoditi hormone štitnjače: T4 (koji sadrži 4 atoma joda) i T3 (koji sadrži tri atoma joda). Ta činjenica je elegantno iskorištena za vrlo specifično korištenje izotopa joda u dijagnostičke i terapijske svrhe. J-131 se koristi i u dijagnostičke i u terapijske svrhe, ali je njegova uloga u liječenju bolesti štitnjače znatno naglašenija. Naime pomoću J-131 vrlo elegantno liječimo pojačani rad štitnjače (hipertireoza) u difuznim bolestima kada je cijela štitnjača zahvaćena bolešću (Mb Graves, Mb Basedow) kao i u situacijama kada jedan čvor (toksični adenom) ili više čvorova (multinodozna toksična struma) pojačano rade. Liječenje radioaktivnim jodom ali sa znatno većim dozama primjenjuje se na zatvorenim bolničkim odjelima kod pacijenata sa karcinomom (rakom) štitnjače. Poliklinika Lacić je jedina privatna zdravstvena ustanova u Hrvatskoj koja je u mogućnosti liječiti pojačani rad štitnjače radioaktivnim J-131. Sami postupak liječenja je vrlo jednostavan i sprovodi se na taj način da pacijent ujutro dođe na taste, te sa čašom vode popije samo jednu kapsulu (tabletu) koja u sebi sadrži J-131. Nakon toga pacijent odlazi doma na doručak. Naravno da je prije same terapije potrebno učiniti kompletnu obradu štitnjače kako bi se vidjelo je li pacijent uopće kandidat za tu vrstu terapije te da bi se na osnovu dobivenih rezultata odredila doza, odnosno jačina kapsule te ista naručila iz inozemstva.

Rezervirajte termin za pregled

Molimo Vas da ispunite slijedeća prazna polja kako bismo mogli odgovoriti na Vašu rezervaciju.

Riješite svoj zdravstveni problem
ili nazovite za rezervaciju pregleda
01 2444 414

Pitajte doktora

KONTAKT

Poliklinika Lacić
Bukovačka cesta 238
10000 Zagreb, Hrvatska

Radno vrijeme: PON - PET od 8h do 20h

OIB:47336386576
Žiro račun:HR8623600001102055398

 

TELEFON:
+385(0)1 2444 - 414
+385(0)1 2336 - 555

 

FAX:
+385(0)1 2444 - 412

 

NAŠA LOKACIJA