Premda se zloćudne bolesti dojki najčešće javljaju negdje oko 50-tih godina ženina života, svjedoci smo sve ranijeg javljanja ove bolesti tako da danas sve više žena obolijeva od ovih zloćudnih tumora u dobi i mlađoj od 40 godina života. Statistički gledano vjerojatnost da neka žena tijekom svog života oboli od ove bolesti je relativno velika i ovisna je o raznim faktorima. U visoko razvijenim zemljama zapadne Europe i Sjeverne Amerike ovaj postotak je najveći. Aproksimativno svaka deseta žena ima rizik da razvije ovu bolest tijekom svoga života.

         S obzirom na činjenicu da smo još uvijek relativno neuspješni u liječenju uznapredovalih zloćudnih bolesti potrebno je svakako dati naglasak na što ranije otkrivanje svih zloćudnih bolesti pa tako i karcinoma dojke. Najbolji rezultati u liječenju se postižu kod žena kod kojih se tumor otkrije kada je male veličine tj. kada se još i ne pipa. Naša osjetila na prstima najčešće nisu u mogućnosti otkriti male tumore, tako da kada žena sama napipa tumor u dojci on je obično promjera oko 3cm. To je i prosječna veličina tumora dojke u Hrvatskoj. Mi danas raspolažemo suvremenim aparatima (ultrazvuk, mamografija, scintigrafija, MR, ...) kojima možemo otkriti tumore milimetarske veličine te iste operativno odstraniti dok su još tako mali. Problem je u tome što tako male promjene ne izazivaju nikakve subjektivne smetnje pacijenticama, a ni liječnik ih prstima ne može napipati. Stoga se nameće potreba redovitih preventivnih (sistematskih) pregleda dojki.

     

       Danas su preporuke da bi svaka žena trebala jednom godišnje napraviti pregled dojki s ultrazvukom. Kod žena koje su pod nešto većim rizikom obolijevanja: žene koje u obitelji imaju tumor dojki, žene koje uzimaju hormonsku terapiju, te žene koje imaju jače izraženu mastopatiju preporuča se kontrole raditi dva puta godišnje. Na taj način bi se tumori koji bi se pojavili između dva pregleda, otkrili u ranoj fazi razvoja. Zahvaljujući razvoju medicinske tehnologije danas imamo suvremene ultrazvučne aparate kojima možemo otkriti promjene veličine nekoliko milimetara te iste ciljano punktirati pod kontrolom ultrazvuka. Citološkom analizom dobivenih uzoraka postavlja se dijagnoza odnosno donosi odluka o daljnim postupcima liječenja. Aparati koji raspolažu color Doppler (obojeni Doppler) tehnologijom omogućuju i analizu prokrvljenosti lezija davajući daljne informacije o ‘in vivo’ biologiji tumora.

     Nadalje je važno naglasiti da svaki ultrazvučni pregled dojki treba uključivati i detaljnu analizu pazušnih jama tj. regionalnih limfnih čvorova u koje se obično tumori šire. Kao i u drugim područjima onkologije, primjena tumorskih biljega (markera) kod dijagnosticiranja i praćenja bolesnica s tumorom dojki zauzima sve veće mjesto s obzirom na činjenicu da nam daje informacije na molekularnom nivou.