Premda postoje različite vrste bolesti arterija danas je svakako najčešća i stoga i najvažnija ateroskleroza ili ti pučkim rječnikom rečeno bolest zakrečenja krvnih žila. Pod ovom bolešću se u najširem njezinom značenju podrazumijeva stvaranje naslaga na stijenkama žila koje dovode do suženja, a u konačnici i do potpunog zatvaranja arterija. Premda se svi uzroci nastanka i razvoja bolesti još uvijek ne znaju najveći i najvažniji čimbenici razvoja bolesti su spoznati. To je prije svega povišena razina masnoća u krvi (kolesterol i ostali serumski lipidi), pušenje tj. katrani i ostale kemijske komponente koje se nalaze u cigaretama, nasljedni faktor, stil života (debljina, fizička neaktivnost, stres), upale krvnih žila, itd. No još uvijek postoji niz otvorenih pitanja zbog kojih ne možemo sa sigurnošću odgovoriti na pitanja zašto u istom čovjeku jedna žila bude jače, a druga manje zahvaćena bolešću (statika, hemodinamika, drugi razlozi ?!?). To je iznimno važna spoznaja kako za liječnike tako i za bolesnike, jer nameće potrebu pregleda kompletnog kardiovaskularnog sustava tj. srca i svih krvnih žila u tijelu („ tzv. pregled od glave do pete“) ako se želi imati egzaktan uvid u eventualnu prisutnost i stupanj razvoja bolesti. Najveći problem s ovom bolešću leži u činjenici da se razvija dugi niz godina prije pojave smetnji, tako da se nažalost subjektivne smetnje (bol srce, gubitak funkcije mozak) obično javlja u trenutku potpunog začepljenja žile, dok se na nogama bol može javiti i čak dugo vremena nakon kompletnog zatvaranja velikih arterija.
Naglim razvojem znanosti u drugoj polovici i naročito krajem prošlog stoljeća, danas raspolažemo moćnim sredstvima u otkrivanju (dijagnosticiranju) i liječenju ovih bolesti. Zahvaljujući razvoju ultrazvučne tehnologije i usavršavanjem kolor Dopplera danas smo u mogućnosti neinvazivno prikazati srce i krvne žile u ljudskom organizmu. Ova tehnika pregleda omogućuje vizualizaciju struktura oko žila, samu stijenku žila te unutrašnjost žila. Time smo u mogućnosti razlikovati procese koji vrše pritisak na žile izvana od bolesti unutar samih žila. Premda su posljedice tj. neadekvatan dotok krvi u oba ova slučaja iste, uzrok poremećaja kao i njegovo liječenje je sasvim drugačije. Nadalje je ovom tehnikom moguće mjeriti brzine protoka krvi kroz krvne žile kao i sami stupanj suženja tj. stenoze arterija, što nam je važan pokazatelj kod donošenja odluka o vrsti liječenja: konzervativno (tabletama) ili invazivno (operativno). S obzirom da smo u mogućnosti mjeriti čak i početna zadebljanja stijenki arterija, što je nagovještaj početka aterosklerotske bolesti, možemo točno pratiti na kontrolnim pregledima brzinu razvoja bolesti te tako mijenjati i podešavati terapiju individualno, odnosno procijeniti trenutni stupanj aktivnosti bolesti. Iznimno važno je naglasiti da ova ultrazvučna tehnika nije štetna te se pregledi mogu često ponavljati što omogućuje bolje praćenje i liječenje bolesnika. Danas se konzervativno liječenje (tabletama) aterosklerotske bolesti preporuča započeti što ranije, tako da se izbjegne značajnije suženje arterija ili pak da se odgodi u što kasniju životnu dob. Time se može izbjeći potreba za agresivnim zahvatima (širenje-dilatacija ili pak premoštenje-„bypass“ arterija) koja nisu bezopasna, a niti jeftina. Izbor lijekova je svakim danom sve veći i svakako omogućuje jako dobru kontrolu bolesti.